Mladost je sretno doba u kome čovjek počinje da vjeruje u sebe, a još nije prestao da vjeruje drugima.

Vjerovatno ćete se nasmijati mojim racionalnim i cijelomudrenim sudovima. A na kraju, zašto da se ne nasmijete. Nije to rđavo. Smijeh je zdrav i ljekovit. Iskren ljudski smijeh pomaže nam da jasnije vidimo i bolje i blaže sudimo ono što nismo mi. Smijeh pročisti i osvetli atmosferu. A to je dobro. Tako se mnogi nesporazumi…

Nastavi čitanje →

Čovjek je proklet, i žali za svim putevima kojima nije prošao.

Nagrizlo me vrijeme i crnilo čekanja na stazi ozeblih snova načeo me crv sumnje i jedne oči što ih čekam da se jave. Još samo ruka poleti ka cigareti dok pripremam stari cigaršpic jer mi duhan pali usne. I dalje čeznem dok crnilo čekanja udara u bubanj dok bumerang vremena leti vamo-tamo dok krojim staze…

Nastavi čitanje →

Ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

Biće ono što mora, a moja je krivica da sam ono što sam, ako je krivica. Čini mi se da se sve stubokom mijenja, sve se u meni trese u samom temelju, i svijet se ljulja sa mnom, jer je i on bez reda ako je nered u meni, a opet, i ovo sto se…

Nastavi čitanje →

….

– Pomiri se sa prošlošću, da ne kvari tvoju sadašnjost. – Šta drugi misle o tebi, nije tvoja stvar. – Vrijeme liječi skoro sve, daj vremenu malo vremena. – Prestani previše razmišljati, uredu je da ne znaš sve odgovore. – Smij se, nemaš probleme cijeloga svijeta.

Nastavi čitanje →

Vjeruj mi na riječ, ništa ne boli više od propuštene prilike.

Preturam po džepovima sve one slatke trenutke doživljene do sada. Još uvijek ih je gomila. Šetaju misli svuda po malo. Svaki novi dan života komplikuje misli u ovoj ludoj glavi. Što više razmišljam i razlažem osjećanja, to mi manje osjećanja ostaje. Nikad nisam znala igrati sa rezervom. Nikad nisam umjela nositi masku. Ne plivam u…

Nastavi čitanje →